legionar95 - poruka glasi:
Miroljube citam ovaj tekst Tolstoja protiv "svetih" tajni, a kao da citam neki vas tekst. Da li se slazete sa svim ovim? Pogotovo me je zadnji deo teksta potsetio na neke vase reci
ReÄeno je takoÄ‘e da ja odbacujem sve tajne. To je potpuno taÄno. Sve tajne smatram niskim, grubim vradžbinama koje nisu u skladu s pojmom Boga i hrišćanskih uÄenja i, osim toga, smatram ih krÅ¡enjem pravih zapovijesti JevanÄ‘elja. U krÅ¡tavanju novoroÄ‘enÄadi ja vidim oÄigledno izopaÄenje sveg onog smisla Å¡to ga je moglo imati krÅ¡tavanje odraslih koji svjesno primaju hrišćanstvo; u obavljanju tajne braka meÄ‘u onima koji su se sjedinili ranije, i u dopuÅ¡tenju razvoda i u osvećenju braka izmeÄ‘u razvedenih, vidim direktno naruÅ¡avanje i smisla i slova jevanÄ‘eljskog uÄenja. U periodiÄnom opraÅ¡tanju grehova na ispovijestima vidim Å¡tetnu obmanu koja samo podstiÄe na grijeh i uniÅ¡tava strah od sagreÅ¡enja.
Isto tako u sveÅ¡tanju masla, kao i u miropomazanju, vidim metode prostih vradžbina, kao i u poÅ¡tovanju ikona i moÅ¡ti, kao i u svim onim obredima, molitvama, zakletvama kakvih je pun trebnik. U priÄešćivanju vidim obogotvorenje ploti i izopaÄenje hrišćanskog uÄenja. U sveÅ¡tenstvu, pored toga Å¡to se javno priprema za obmanjivaÄe, vidim i direktno krÅ¡enje Hristovih rijeÄi koje direktno zabranjuju svakome, ma ko to bio, da se naziva uÄiteljem, ocem i nastavnikom (JevanÄ‘elje po Mateju, 23, 8-10). Vjerujem u ljubav, a ne u vradžbine i molepstvija ReÄeno je, najzad, kao posljednja i najveća moja krivica, da ja „ismijevajući najsvetije predmete vjere nisam ni zadrhtao kad sam izložio podsmijehu najsvetiju od svih tajni – priÄešće“. To da ja nisam ni zadrhtao opisujući jednostavno i objektivno ono Å¡to sveÅ¡tenik radi dok priprema tu takozvanu svetu tajnu, to je sasvim taÄno; ali to da je ta takozvana tajna neÅ¡to sveto, a da je jednostavno opisivanje kako se ona vrÅ¡i bogohulje – to je potpuno netaÄno. Nije huljenje vjere nazivati pregradu pregradom a ne ikonstasom, i ÄaÅ¡u ÄaÅ¡om a ne putirom, nego je najstraÅ¡nije i najogavnije huljenje, koje nikako ne prestaje, da ljudi, iskorišćavajući sva moguća sredstva obmane i hipnoze – uvjeravaju djecu i prostoduÅ¡an narod da će ako se na odreÄ‘en naÄin i uz izgovaranje odreÄ‘enih rijeÄi isjeckaju komadići hljeba, pa potom stave u vino, u te komadiće ući Bog; i da će, ako se u ime nekog živog unese taj komadić u sebe, taj biti zdrav; ako se taj komadić unese u sebe u ime nekog umrlog, onda će tome na onom svijetu biti ljepÅ¡e; i da će u onoga ko pojede taj komadić ući sam Bog. To je straÅ¡no!
Postoje mnogo vaznije teme od ovih teoloskih stavova.