---

Gospodine Miroljube, u prevodu Emilijana Čarnića, kao i u nekim drugim prevodima, stoji u 1.Korinćanima 14:2 "Jer ko govori čudnim jezikom - ne govori ljudima, nego Bogu, niko ga naime ne razume, dok on Duhom govori tajne.", a u prevodu Instituta za hebrejski jezik, Beograd, iste ove stihove navodi "Jer ko govori drugim jezikom ne govori ljudima koji ne razumeju taj jezik, nego Bogu, jer ga niko od njih ne sluša, tako po duho on govori tajne za njih".
Moje pitanje je zašto se ovde razlikuje "čudnim" i "drugim" jezikom i koje je vaše mišljene u vezi kada se čovek moli ali ne zvuči kao da se moli na bilo kom ovozemaljskom jeziku nego, kako se to kaže na engleskom "speaking in tongues", nisam siguran kako se to kaže na srpskom.