---

Evo teksta koji sam dobio iz Hrvatske:

20 godina bez Srba

1990. godina pocela je pobjedom Tudjmana i HDZ-a na izborima. Hrvatski Srbi su naivno glasali za SDP (nasljednike Komunisticke partije) koji je vec ranije potajno dogovorio predaju vlasti sa Tudjmanom i ostavio Srbe na milost i nemilost neoustaskog rezima. Tog proljeca, sudjeno je u Sibeniku Simi Dubajicu jer se usudio upotrijebiti izraz "Srpska Krajina" za podrivanje bratstva i jedinstva. Glavni svjedok optuzbe bio je ni manje ni vise nego Mile Martic. Jos 1989. na zadnjoj sjednice SKJ hrvatski Srbi stali su uz Racana i napustili sjednicu kad se ovaj sukobio sa Milosevicem. Dok su Hrvati masovno podrzali HDZ, Srbi nisu glasali za SDS, nego su masovno dali glas SDP-u, bratstvu i zajednistvu sa Hrvatima. U sljedecih 5 godina Hrvati su pokazali sta misle o bratstvu sa Srbima. 130 ubijenih srpskih civila prije pocetka ratnog sukoba u Vukovaru, 600 u Sisku, 150 u Gospicu, pa desetine i stotine pobijenih u Pakrackoj poljani, Paviljno 22 u Zagrebu, mucilistu Lora u Splitu.... i na kraju 2 000 ubijenih i 250 hiljada protjeranih u Oluji.

U svojim predizbornim skupovima Tudjman je govorio da ce Hrvatska za 10 godina samo bez izdvajanja za JNA imati standard Svicarske. Za Tudjmana, HDZ i veliki dio hrvatskog naroda koji ih je podrzao jedini problem u Hrvatskoj bili su Srbi. Ako oni odu, govorili su, Hrvatska ce procvijetati. Nista im nije znacilo sto je Hrvatska svoje zlatno doba prosperiteta, rasta i razvoja imala bas u doba kad su zivjeli sa Srbima u istoj drzavi i kad im je Beograd bio glavni grad. Za primjer mozemo navesti Zagreb i Rijeku. 1918. Zagreb ulazi u zajednicku drzavu sa Srbijom, a Rijeka pada pod Italiju. Zagreb od tada zaostalog provincijskog gradica sa nekih 70 hiljada stanovnika, pod "velikosrpskom hegemonijom" izrasata u lijep i razvijen grad od 300 hiljada ljudi uoci 2. svjetskog rata. U isto vrijeme Rijeka stagnira po broju stanovnika, a ekonomski i industrijski nazaduje. 1945. Zagreb i Rijeka ulaze u sastav nove Jugoslavije. I oboje rastu vise nego dvostruko, grade se brojne fabrike, skole, bolnice, stanovi, dvorane, stadioni...

1995. godine Hrvatska vojska je uz pomoc NATO-a zavrsila etnicko ciscenje Srba koje je zapocelo stotinjak godina ranije. I da li je Hrvatskoj nakon toga krenulo? Iako zaradjuje 8 milijardi eura svake godine od turizma, Hrvatska ekomija je u nikad jadnijem stanju. 1990. u Hrvatskoj je nezaposlenih bilo oko 100 hiljada, danas je nezaposleno tri puta vise, iako u Hrvatskoj zivi 600 hiljada ljudi manje. Dug Hrvatske koja je i u Jugoslaviji bila najzaduzenija republika iznosi 54 milijarde eura u samo 20 godina, dok je cijela bivsa Jugoslavija u 45 godina imala oko 12 milijardi eura duga. U Jugoslaviji su izgradjene fabrike, skole, bolnice, studentski domovi, stadioni, sporteske dvorane, ceste, vodovodi, dalekovodi, stanbena naselja, radnicka odmaralista... a u Hrvatskoj gotovo nista. Samo izmedju 1965. do 1975. na Jadranu je izgrađeno 400 hotela, a u Hrvatskoj u 20 godina samo 20, ali su vecinom u stranom vlasnistvu, kao sto su i sve banke i telekomunikacije u stranom vlasnistvu.

Oko 90 posto industrijske proizvodnje i fabrika iz 1991. je propalo. Samo na zadarskom podrucju propalo je preko 50 preduzeca i nestalo 20 hiljada radnih mjesta. U Rijeci je nestalo cak 30 hiljada radnih mjesta, Jugolinija sa 3.000 zaposlenih i više od 50 brodova u floti je propala, a zadnji brod koji je prodat u staro gvozdze zvao se »Hrvatska«. U Osijeku je ugašena polovina preduzeca i nestalo je 22 hiljade radnih mjesta. Poljoprivredna proizvodnja je potpuno propala, radi uvoznickih lobija koji placaju korumpiranim politicarima da bez ikakvih kontrola uvoze svoje proizvode. Zbog diktata iz Evropske Unije Hrvatska nije smjela proglasiti zasticeni pojas na Jadranu, pa tako italijanski ribari nanose stetu od nekoliko stotina milona eura godisnje.

U ludjackom zanosu Tudjman je vikao "imamo Hrvatsku", a zaludjena masa mu je klicala. Danas iz te njegove i njihove Hrvatske gdje je sve sto vrijedi u vlasnistvu stranaca mladi masovno bjeze. Prema anketama 67 posto mladih želi napustiti Hrvatsku. Samo u zadnje dvije godine 100 hiljada ljudi je otislo u Kanadu, Njemacku, Australiju, SAD, cak i Irsku, mjesečno 44 ljekara napušta Hrvatsku. I ono malo ekonomije sto je ostalo, ostalo je iz Jugoslavije, ljudi zive po stanovima koje su nasljedili od svojih oceva i djedova. Moja majka kaze da nikad u 40 godina koliko je zivjela u Jugoslaviji nije vidjela nekog da kopa po kontejnerima, danas je to u Hrvatskoj svakodnevan prizor.

U Srbiji se dosta cesto izjava uglednog akademika Enrika Josifa da su Srbi nebeski narod uzima kao srpska mitomanija, bez obzira sto ju je izrekao jedan Jevrejin, a ne Srbin. Hrvati su Jevreje istrijebili jos u 2. svjetkom ratu, 1941. u Hrvatskoj je zivjelo vise od 45 hiljada Jevreja, a danas ih zivi 509. Samo pravoslavnih Srba u Hrvatskoj na zadnjem popisu pred 1. svjetski rat bilo oko 25 posto (bez katolika koji su se izjasnili kao Srbi), a danas ih je oko 4 posto. Prvi pogromi Srba u Hrvatskoj zapoceli su jos prije 1. svjetskog rata, povremeno i izmedju dva rata, preko Jasenovca, djelovanja ustaske emigracije i na kraju od 1990. do 1995. sa "Olujom" kao velikim finalom. Kada danas pogledamo jadno stanje u kojem se Hrvatska nalazi, onda nam izjava akademika Josifa ne zvuci kao mit, nego, bar na primjeru Hrvatske kao gola istina, jer su Hrvati svoje zlatno doba prosperiteta imali samo kad su zivjeli u zajednickoj drzavi sa Srbima i kad im je glavni grad bio Beograd.