#34657
''MiÅ¡evi Äesto zbore o lavu.
Miševi tuđe živote žive.
Al‘ su bez daha od svoga straha.
Lava ne vole. Al‘ mu se dive.
I miš nikada neće da prizna
kako se lavu iskreno divi.
MiÅ¡ sanja Äesto slavu i presto.
Al‘ gricka, šuška i tako živi.
PriÄaju kako poznaju lava
i da su jaÄi, bezbrižno leže…
Al‘ Äim se lavlja pojavi glava
nastane tajac pa se razbeže.
Spori, a misle kako su brzi,
u svojoj zlobi miševi trunu…
Neko je rođen samo da mrzi.
A neko rođen da nosi krunu.''